Što je teniski lakat?

Teniski lakat (lateralni epikondilitis) je upala i degeneracija tetiva na vanjskoj strani lakta uzrokovana ponavljanim opterećenjem; javlja se kao oštra ili tupa bol pri istezanju podlaktice koja može ograničiti radne i svakodnevne aktivnosti. Ako se ne liječi, može postati kroničan i dovesti do trajnog gubitka snage hvata, no većina slučajeva reagira na konzervativne mjere: odmor, fizikalnu terapiju i analgetike, a kirurški zahvat je rijetkost.

Uzroci teniskog lakta

Prekomjerna upotreba

Učestalo ponavljanje iste kretnje, posebno ekstenzija zapešća i čvrsto hvatanje, uzrokuje mikrooštećenja tetive extensor carpi radialis brevis. Primjeri uključuju tenis, stolni tenis, rukotvorine, zidarske i vrtne poslove; rizik raste kod osoba između 35. i 54. godine. Simptomi se često razviju nakon tjedana do mjeseci ponavljanja, a početna terapija uključuje odmor, prilagodbu tehnike i fizikalnu terapiju.

Ozljede i trauma

Akutne ozljede poput pada na ispruženu ruku, naglog opterećenja ili direktnog udarca mogu izazvati teniski lakat ili pogoršati postojeću tendinopatiju. U takvim slučajevima postoji mogućnost parcijalnih ruptura koje vode u dugotrajnu bol i ograničenje funkcije. Brza procjena i slikovne metode pomažu razlikovati tendinozu od prijeloma ili potpune rupture.

Primjerice, rekreativni tenisač, 42 godine, razvio je oštru bol nakon jednog intenzivnog meča s backhand udarcima; ultrazvuk je pokazao parcijalnu rupturu tetive. Konzervativni pristup uključuje imobilizaciju, NSAID, terapiju opterećenjem i eventualno PRP injekcije; operacija je potrebna u manje od 10% slučajeva kad simptomi ne popuste nakon 6–12 mjeseci.

Simptomi teniskog lakta

Simptomi često počinju postepeno: bol i osjetljivost na lateralnoj strani lakta, smanjena snaga stiska i povremena jutarnja ukočenost. Pogađa oko 1–3% populacije, najčešće osobe između 35. i 54. godine koje ponavljaju pokrete zgloba i podlaktice. Bol se pojačava tijekom ponavljajućih aktivnosti i može trajati tjednima do mjeseci; trajni gubitak snage ili širenje boli niz ruku zahtijeva brzu procjenu.

Bol i nelagoda

Bol je najčešći simptom: lokalizirana uz lateralni epikondil, često zrači prema podlaktici i pogoršava se pri primanju predmeta, izvođenju backhanda ili podizanju tereta od 1–2 kg. U ljudima koji rade manualne poslove i sportaša bol se tipično pojačava nakon 4–8 tjedana ponavljanja, a palpacijski nalaz je izrazita osjetljivost nad hvatskim mišićima ekstenzora. Oštra bol pri stisku ili iznenadno pogoršanje znak su ozbiljnije ozljede.

Ograničenje pokreta

Ograničenje pokreta očituje se smanjenom sposobnošću primanja i opsegom pokreta ručnog zgloba; bol pri ekstenziji i rotaciji često onemogućava svakodnevne zadatke poput otvaranja staklenki ili okretanja kvake. Kod umjerenih do težih slučajeva može doći do 20–40% pada snage stiska, što jasno ograničava funkcionalnost ruke u radu i sportu.

Detaljnije: funkcionalna procjena često uključuje test snage stiska dinamometrom i kliničke testove kao Cozen ili Mill; ultrazvuk obično otkriva tendinozu i neovaskularizaciju, a magnetska rezonanca može pokazati mikrooštećenja. Ako ograničenje traje >6–12 tjedana uz progresiju simptoma, preporučuje se specijalistička obrada jer kronični tendinozni procesi mogu zahtijevati injekcijske terapije ili kiruršku intervenciju; pravovremena dijagnoza smanjuje rizik od trajnog gubitka funkcije.

Dijagnoza teniskog lakta

Postavljanje dijagnoze temelji se prvenstveno na anamnezi i kliničkom pregledu: bol lokalizirana na lateralnom epicondylusu, osjetljivost pri palpaciji i bol pri otporu ekstenzije zapešća ili prstiju. U većini slučajeva klinički nalazi su dovoljni; ipak, ako se pojave crvene zastavice (noćna bol, nepodnošljiva bol, senzorne ili motoričke smetnje) ili neodgovarajuća terapija nakon 6–12 tjedana, indicira se dodatna dijagnostika.

Klinički pregledi

U praksi se rutinski koriste Cozenov i Millov test, te Maudsleyjev test za srednji prst; pozitivan nalaz znači pojačanu bol pri otporu. Istovremeno se ocjenjuje opseg pokreta, snaga stiska i palpacija 1–2 cm distalno od lateralnog epicondylusa. Važno je isključiti radijalni tunel ili cervikalnu radikulopatiju kroz neurološki status i palpaciju okolnih struktura.

Dijagnostičke metode

Radiografija ruke i lakta služi za isključenje artroze ili kalcifikata, dok ultrazvuk i MR potvrđuju tendinopatiju i eventualne rupture. EMG/neurografija primjenjuju se pri sumnji na kompresiju radijalnog živca. Obavezno slikanje kod neuobičajenih simptoma, progresivne slabosti ili terapijskog neuspjeha.

Ultrazvuk je brz i dinamičan, često otkriva tendonopatične promjene u velikom broju bolesnika i omogućuje vođene infiltracije; senzitivnost UZV-a procjenjuje se često između 60–90%, dok MR daje detaljniju anatomiju i koristi se prije operacije ili kad postoji sumnja na veliku rupturu. RTG uglavnom otkriva koštane abnormalnosti, a EMG diferencira neurogeni uzrok boli.

Liječenje teniskog lakta

Prvo se primjenjuju konzervativne mjere tijekom najmanje 6–12 tjedana, koje u 70–90% slučajeva smanjuju bol i poboljšavaju funkciju; kirurška intervencija razmatra se nakon neuspjeha dugotrajnog konzervativnog tretmana ili kod pacijenata s trajnom funkcionalnom ometenošću unatoč terapiji.

Konzervativne metode

Primjenjuju se odmor, NSAID, ortoza i targetirana fizioterapija s ekscentričnim vježbama (3× dnevno, minimalno 12 tjedana). Kortikosteroidne injekcije daju brzo olakšanje u ~70% slučajeva, no često se vraća bol; PRP pokazuje poboljšanje u 60–80% kroz 3–6 mjeseci, a fokalna udarna val terapija može pomoći u ~50–70% slučajeva.

Kirurške opcije

Kod neuspjeha konzervative (>6–12 mjeseci) razmatra se kirurški zahvat: otvorena debridacija/tenotomija ECRB, artroskopska dekompresija ili perkutana tehnika. Uspješnost je oko 70–90%, oporavak funkcije obično u 6–12 tjedana, a potpuni povratak sportu 3–6 mjeseci; rizici uključuju infekciju i oštećenje živca.

Otvorena operacija uključuje debridman i eventualnu rekonstrukciju tetive ECRB, a artroskopski pristup omogućava i pregled zgloba te kraći postoperativni bol i bržu rehabilitaciju; perkutane tehnike su manje invazivne ali mogu imati veću stopu rezidualnih simptoma. Prevalencija komplikacija je niska (<5%), ali moguća su kronična utrnulost i slabost; očekivano smanjenje boli iznosi oko 80%, a fizikalna terapija počinje već u 1.–2. tjednu.

Prevencija teniskog lakta

Redovita prevencija kombinira tehniku, snagu i oprez: napravite 10–15 minuta zagrijavanja prije igre, mijenjajte intenzitet i držite pauze od 30–45 minuta između serija kako biste smanjili kumulativni stres. Prilagodite opremu — lakši reket i pad napetosti struna za 1–2 kg mogu znatno smanjiti opterećenje. Također, pravovremeni odmor pri prvim simptomima sprječava kroničnu iritaciju tetiva.

Pravilna tehnika

Koristite cijeli kinetički lanac: rotacija trupa i nogu umanjuje opterećenje podlaktice, dok prekomjeran rad zgloba i zgloba šake povećava rizik. Preporučuje se koristiti dvo-rukih backhand kad je moguće jer raspoređuje silu; držanju reketa treba omogućiti 1–2 prsta prostora između šake i ručke. Trening s fokusom na kontrolu brzine reketa i izbjegavanje „snap“ zgloba smanjuje ponavljajuće mikrotraume.

Ojačavanje mišića

Ciljajte ekstenzore i fleksore podlaktice, pronatore, supinatore i rotatornu manšetu: radite 2–3 serije po 10–15 ponavljanja, 3× tjedno, počevši s laganim utezima (0,5–2 kg) ili trakama otpora. Ekonomski napredak i dosljednost daju najbolje rezultate; jačanje smanjuje učestalost ozljeda i poboljšava stabilnost lakta.

Lifestyle i prilagodbe

Promjene aktivnosti

Smanjite volumen ponavljajućih pokreta za oko 30–50% tijekom 4–6 tjedana, uvodite pauze svakih 20–30 minuta i zamijenite teške ručne zadatke strojevima kad je moguće; na poslu koristite ergonomske alate, u domaćim obavezama izbjegavajte podizanja iznad 5–10 kg, a u sportu smanjite broj udaraca i privremeno ublažite tehniku (širi grip, mekši backhand) dok bol ne popusti.

Što je teniski lakat?

Teniski lakat (epikondilitis lateralni) je upalno-degenerativno stanje tetiva na vanjskoj strani lakta, najčešće uzrokovano ponavljanim pokretima zgloba i prenaprezanjem. Simptomi su oštra ili tupa bol pri hvatanju i okretanju zgloba te smanjen stisak. Dijagnosticira se klinički; liječenje obuhvaća odmor, fizikalnu terapiju, ortoze, protuupalne lijekove, a u upornim slučajevima injekcije ili operaciju.

Često postavljana pitanja